Mnogo je Eko naziva oko nas: eko-benzin, eko-lodge, eko-prašak za sudove, eko-ovo, eko-ono ali malo je „logije“. Doduše tokom Covid perioda „logija“, ili nauka, se pokazala nepouzdanom, pa ljudi više nikome i ničemu ne veruju. Ali veruju svojim očima i svom mirisu i ukusu, jer već 10 dana gori deponija smeća u užičkom kraju. Od eko-deponije nema ništa a o eko-logiji nema ni govora.
Verovatno najgora stvar u Srbiji je to što smo ne-ekološka zemlja, pored javašluka, naravno. To što nismo dovoljno obrazovani, pošteni i moralni je manji problem.
Dok ih zimi guše individualna ložišta, leti gradjani Užica i okolnih sela zatvaraju i otvaraju prozore prema okretanju vetra. Znaju da kad prestanu da se čuju ptice u dvorištu da je nalet onih čestica čije je vreme poluraspada 15 godina. A bilo lepo proleće.