Kraljevo u decembru nije fantastično. Ali je Muzej porodice Cvetić čaroban.
Krenem s vesna011 na jedan tours de jour, nesigurne u vremenske prilike a i u ljudske. I nemamo pojma šta da očekujemo. Ali sunce je toplo i dan je lep.
Cvetići nas dočekuju kao rod rodjeni. To je jedan od nekoliko privatnih muzeja u Srbiji. Ovo je Muzej slatka. Pisala sam o njima letos kad sam ih prvi put srela u Čačku. Ceo dan smo njihovi gosti. Marina, istoričar umetnosti nam priča o najneverovatnijim temama, o svojim profesionalnim strastima, o kući iz 1908. koju je ona (iako „samo“ snaja) tako restaurirala i dala joj savremenu namenu kako bi se malo onoga što još imamo u Srbiji sačuvalo. Marina i njena porodica su retki čuvari starine. Oni su Noje iz Nojeve barke, ne neguju samo kuću, trem i nešto starog nameštaja i porcelana, nego i gradjansku tradiciju pravljenja slatka. Od njihovog voća, Muzej Kuća Cvetića u raznim sezonama nudi do 48 različitih vrsta slatkog. Ima tu svega i ruža (djul behar?) i ljubičica i jestivog jorgovana ali i smokava, limuna i onih malo tradicionalnijih dunja i belih trešanja.
Kupim teglicu slatka od dunjca s bademima. To je muška dunja i nosim je na poklon nekim pristojnim ljudima za novogodišnje praznike.
n