Triangle of Sadness

Možda ste gledali film “Trougao tuge”, imao je taj reditelj i jedan još bolji od tog: “Force Majeure”. Kao i svi filmovi Ruben Ostlunda i ovaj vas drži u stanju potpune napetosti do samog kraja. I kad se ništa ne dešava, sedite ne ivici stolice jer znate da situacija nije normalna.

O trouglu tuge, kao zgodnom imenu a ne o sadržaju filma, razmišljam već neko vreme. Ranijih decenija smo pričali o tome kako ljudi na selu teško žive. Neki verovatno. Njihove kuće su često oronule, njihova odeća stara a njihovi kontakti sa “civilizacijom” sporadični i neuki.

Selo danas, čak i u brdovitim krajevima Zapadne Srbije nije takvo. Ljudi iz susednih gradova se vraćaju na svoju dedovinu, doteruju kuće, uvode inovacije u poljoprivredu, u stočarstvo, školuju decu, idu na godišnje odmore: imaju relativnu dozu slobode i samostalnosti u ovom trenutku. A i gradjani velikih gradova su otkrili sela pa investiraju tamo i sele se.

Trougao tuge je danas zapravo u samim gradovima, njihovim predgradjima, stančićima kao kuticama, s komšijama čije klime isparavaju u vašoj spavaćoj sobi. Tamo žive iscrpljeni, otudjeni i ljuti ljudi.

U gradovima u Srbiji ste najugroženiji, najsiromašniji i najnesrećniji ako pripadate grupi ljudi sledećeg profila: radite za srpskog (privatnog) poslodavca, imate školsku decu i neko u porodici vam je bolestan. Kad se ispune ova tri uslova, osoba je u mnogo lošoj situaciji. Ako je samo jedan od ova tri uslova ispunjen, situacija je lakša. Ovaj model zovem “Trougao tuge”.

Čudno mi je bilo da ljudi u Srbiji pristaju ne maltretiranja, čekaju na graničnom prelazu 5 sati da bi otišli na more, podnose konstantne mobinge na poslu od šefova koji nemaju ni sluha a ni škole za posao koji rade, jedva sastavljaju kraj s krajem, leče ostarele roditelje tako što lekarima odnose kafu i čokoladu (ako razumete šta hoću da kažem), čupaju decu od droge i alkohola u osnovnoj školi.

Gde je tu sloboda? I ko tu zapravo bolje živi: selo ili grad?

U 2022. sam pisala slično o ovoj temi ovde.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *