Tajni život drveća

Mnogo sam malo čitala poslednjih godinu dana. Za to nema opravdanja. Ali pre neko veče na RTS3 pogledam dokumentarac o Peter Volebenu i njegovoj borbi da očuva prirodne šume i sutradan kupim 2 njegove knjige.

Šta su prirodne šume?

To su one koje nisu planski sadjene nego nikle od sopstvenog popadalog semena. To su porodične skupine: mama, tata i njihova deca. Peter piše uglavnom o srednje-evropskim bukvama. O tome koliko je frapantno dugo potrebno da bi jedno drvo dostiglo svoju zrelu fazu; ono kad ga pogledamo pa kažemo: ovo mora da ima 100 godina. Bukve i hrastovi obično u tom slučaju imaju nekoliko puta toliko godina.

Ono što me je najviše iznenadilo je to da su najuspešnije one šume koje su samonikle. One koje su planski sadjene često ne mogu da dožive tu svoju genetsku starost. Pošumljavanje tako dobija jedan sasvim drugi smisao. Postaje čuvanje, negovanje i intervenisanje kad je to aposolutno neophodno. Još jedan Nojeva barka momenat: osluškuj prirodu, posmatraj je i, iznad svega, čuvaj.

One thought on “Tajni život drveća

  1. Тешко је букву засадити. Жир се лако прима. А моћно дрво порасте само ретко. А наш живот је само трен. Сада размишљам да само једна буква остане после мене.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *