Autohtono seme starih sorti koje smo dobili od Ekološkog pokreta „Okvir života“ sam podelila na dve strane. Jedan deo je otišao Nikoli i meni a drugi deo u selo 8 km dalje od nas. Obe lokacije su na padinama planine Tara.
Juče sam išla da vidim šta se u ovom trenutku dešava sa tim drugim zasadima. Šteta koje je to gazdinstvo pretrpelo je neuporediva s mojom. Na toj parceli su se vredni ljudi poslednjih nedelja suočili s krticama, slepim kučetom (koje je nanelo najgoru štetu), bubamarom („Klintonkom“ kako je zove lokalno stanovništvo) i nekim larvama za koje ne znaju šta su konkretno, nešto kao gusenice gubari. Na primer, bob je bio odličan, u cvetu, divan, a onda se desio taj „gubar“ i sve je počelo da trune.
Slepo kuče je zakonom zaštićeno kao ugrožena vrsta pa se tu ništa nije moglo raditi. Bašta je desetkovana.
Čula sam i na drugim mestima da su napadi insekata i životinja ove godine vrlo intenzivni. ☹